Prije svega, htio bi objasniti neke stvari. Ova stranica i sljedeća stranica su podaci o Rijeci koje sam uspio skupiti u više godina bavljenja povješću Rijeke. Dolaze iz mojih privatnih izvora, a mnogi su skupljeni sa raznih strana, uključujući internet. Knjige Igora Žica i Radmile Matejčić su uvijek bile nepresušan izvor inspiracije i znanja. Sakupljanje povjesnih podataka i slika stare Rijeke je moj hobi. Na sljedećim stranicama ćete naći, ja mislim najopširniji pregled važnih i manje važnih datuma iz bogate riječke povjesti. Na nešto slično ovome nisam naišao.
Odmah bi se htio zahvaliti i divnim ljudima i prijateljima sa riječkog Foruma "Lokalpatrioti" čiji sam i ja ponosni član sa nikom SEAS. Bez njihove pomoći u skupljanju ovako velike baze podataka ovo nebi bilo moguće. Link na naše stranice možete naći među linkovima sa ljeve strane. Hvala cure i dečki!!!

 

Rijeka, moj grad

• Površina: 44 km2
• Stanovništvo: oko 200 000
• Županija: Primorsko - goranska
• Srednja godišnja temperatura: 14,1 stupnjeva C
• Prosječna vlažnost tijekom godine: 58 %
• Ukupne padaline godišnje: 1530 mm
• Kišnih dana u godini: oko 128
• Proračun: nakon Zagreba Grad Rijeka ima drugi proračun Grada na nivou Republike Hrvatske
• Gradonačelnik Rijeke: mr. sc. Vojko Obersnel - predsjednik je i udruge gradonačelnika svih gradova Republike Hrvatske
• Relativna promjena broja stanovnika bivše općine Rijeka po popisima stanovništva. 1971/1961: +26%; 1981/1971: +21%; 1991/1981: +7%; 2001/1991: -7%.

Popis stanovništva po nacionalnosti u razdoblju od 1971 do 2001

godina popisa	ukupno	Hrvati	Srbi	Jugoslaveni	Muslimani	Talijani	Slovenci	ostali
2001	144.043	115.797 (80,39%)	8.946 (6,21%)	-	1.975 (1.37%)	2.763 (1,92%)	1.575 (1,09%)	12,987 (9.02%)
1991	167,964	117,178 (69,76%)	18,891 (11,24%)	6,925 (4,12%)	4,803 (2,85%)	3,247 (1,93%)	2,709 (1,61%)	14,211 (8,46%)
1981	159,433	103,248 (64,75%)	14,436 (9,05%)	27,167 (17,03%)	2,505 (1,57%)	1,917(1,20%)	2,897 (1,81%)	7,263 (4,55%)
1971	132,222	98,121 (74,20%)	14,079 (10,64%)	6,152 (4,65%)	1,487 (1,12%)	2,964 (2,24%)	3,944 (2,98%)	5,475 (4,14%)

 

Kratka povijest grada Rijeke, prvi dio (800 prije krista - 1884)

Život na priobalju riječkog zaljeva datira iz prapovijesti. Ovdje su davno živjeli Kelti; možda je etimologija naziva Trsat od keltskog Tarsa = brdo uz rijeku. Akropolska naselja ilirskog imena LIBURNA, moreplovaca, gusara, brodograditelja. U antičkom razdoblju grad se naziva TARSATICA, rimski municipij (utvrda); tragovi tog razdoblja gotovo nestali.

 

800. godine prije Krista pretpostavlja se da je izgrađen nasip prethistorijske gradine Solin kod Rijeke
6. stoljeće prije Krista Grčki geograf Pseudoskilak iz Karijande u svom putopisnom djelu “Periplus” spominje liburnski grad Idassu uz more. Neki autori (A. Mayer) smatraju da je Idassa zapravo staro ime za Tarsat. Ako je to istina bilo bi to prvo spominjanje grada na obali mora uz Rječinu, kojeg danas znamo kao Rijeka
35-33. prije Krista Rimski car Oktavijan pokorio je područje oko Tarsatike
1. stoljeće. Rimski polihistor Plinije Stariji u Prirodopisu potvrđuje postojanje grada Tarsatike, koja je u to vrijeme vjerojatno već bila predrimsko gradinsko naselje. Plinije naziva Tarsatiku Oppidum, što je uobičajeni naziv za utvrđeni grad. A. Degrassi pretpostavlja da se rimski grad o kojem govori Plinije nalazio na obali Rječine, na križanju cesta iz Pule i Trsta i prema Senju, a da se u srednjem vijeku »vratio« na brdo današnjeg Trsata, gdje je trsatska gradina postojala još u pretpovijesno doba.
176. pr. Kr. Gradinski nasipi dobili su vojnički karakter.
167. prije Krista za vrijeme vladavine Marka Aurelija prodiru na područje Panonije germanski narodi, te Aurelije organizira obranu na liniji od Recije, Norika, Panonije i Dalmacije do Tersatice. Mir je sklopljen 175 godine. Od tada obrana talije stalna je preokupacija Rima. Organizira se obrambeni pojas “Clausurae Alpium Iuliarium” (Zatvarač Julijskih Alpi), od kojih je jedan počimljao na Tersatici (Liburnijski Limes) i kao obrambeni zid kretao od grada preko Kalvarije na Grobničko polje. Možda iz tog vremena potječe osmatračnica na Trsatu, na čijem če mjestu kasnije biti podignuta najviša kula kaštela.
35-33. pr. Kr. Rimski car Oktavijan definitivno pokorio primorsko područje oko Tarsatike.
ll.st.oljeće druga polovica, antička rimska Tarsatica je pokrivala područje današnjeg Starog grada. Procvat mjesta bio je vezan za trgovinu i cestu koja je iz Panonije preko Senja vodila do Trsta, odnosno Akvileje. Plinijeva Tarsatica bila je nerimska gradska općina bez privilegija, uz obavezu plaćanja poreza kao i mnoštvo sličnih općina Rimskog carstva (civitates stipendiariae). U drugoj polovici II stoljeća Tarsatica je vjerovatno postala Municipium Latinum i imala je Magistrate i Senat.

lll. st. Peuntingerova karta (Tabula peuntigeriana)(slika desno) je nastala na temelju Kastorijeve karte iz lll. stoljeća koja donosi opis puta iz Akvileje do Albanije s udaljenošću u miljama:-PolaVl – Portus Flanaticus (Plomin) Vlll – Arsia Flumen Xll – Alvona (Labin) XX – Tarsatica XX – Ad Turres XX – Senia … 4. stoljeće. U strahu od barbarskih neprijateljskih četa na potezu od Tarsatike do Prezida dovršen je fortifikacijski obrambeni sustav tzv. Liburnijskog limesa. Tada je vjerojatno sagrađen i kasnoantički luk, danas u središtu Staroga grada (tzv. Arco romano, Rimski luk) koji je po svemu sudeći stajao na ulazu u vojno zapovjedništvo (pretorij). 452. Hunski vojskovođa Atila razorio je Akvileju tijekom najezde na Italiju. Povjesničari Giovanni iz Venecije te Turócz i Bonfinio iz Ugarske pripovijedaju da je u tim okršajima spaljen i grad Tarsatika 799. godine kada Hrvati ratuju protiv Franaka, markgrof Erich, miljenik Karla Velikog, pogiba na obroncima Trsata . Kroničar Einhard to mjesto naziva Tharsatica, Liburniae Civitas, a u životopisu Karla Velikog kaže da je Erich poginuo “in Liburnia, iuxta Tharsaticam maritimam civitatem”. Franci su u znak odmazde porušili Tarsatiku XIII. st. – na ruševinama stare Tarsatice gradi se novo naselje REKA (RIKA), SV. VIDA (Sveti Vid na Rječini, Flumen, St. Veit and Pflaum). Grad ima gradska vrata, ulice i trgove i trgovine, grade se kule 1028. Prema P. Kandleru područje Rijeke odvojeno je od pićanske i pripojeno puljskoj biskupiji 1096-1097.Slijedeći trag rimske ceste iz sjeverne Italije kroz Istru do Dalmacije, križarska vojska pod zapovjedništvom Rajmunda od Toulusea prelazi Rječinu u blizini današnje Rijeke.

Tabula Peutingeriana, Section 4, Liburnia u Dalmatinskoj Provinciji

Oko 1116. Dolazi do pomicanja granice između Njemačke i Hrvatske od Plominskoga zaljeva na Rječinu, napuštanja drevne Tarsatike i gradnje utvrde Trsat.

Naslovna strana Vinodolskog Zakonika

1139. (?) Akvilejski ptrijarhat je Rijeku, zajedno sa kaštelima Kastav, Mošćenice i Veprinac dao svojim vazalima, obitelji Devinski 1212. postoji legenda prema kojoj je sveti Franjo, u blizini Tarsatice, doživio brodolom na svom putu prema Siriji, spasio se i prenoćio na trsatskoj ravnici i tada dobio objavu o dolasku svetinje koju će na tom mjestu čuvati njegovi duhovni sljedbenici, Franjevci 1281. Prvi put se u dokumentima spominje Reka Svetoga Vida o kojoj piše mletačko Veliko vijeće, gdje kažu da su za njih riječani neprijatelji (cum habemus illos de Flumine pro inimicis). U mletačkim, a i drugim, latinski pisanim izvorima, Rijeka se naziva još Flumen sancti Viti ili kraće Flumen. Slavensko pak stanovništvo služi se imenom Rika ili Reka.), grad sa vratima, kulama, ulicama, trgovima. 1288. u Vinodolskom Zakonu se spominje Tersat, kao oznaka za mjesto na brdu koje je sačuvalo staro ime uništenog grada (slika ljevo)

Ilustracijaiz znamenitog Glavinićevog djela "Historia Terssatana", polovicim XVII stoljeća, prikazuje anđele koji donose Svetu Kućicu

1291. 10. Svibnja, Tokom noći na ravnici pored crkve Svetog Jurja, ukazala se prema legendi, Sveta kučica, ona u kojoj je arhahđeo Gabrijel navjestio Bogorodici rođenje Krista. Tadašnji gospodar Trsata Nikola Frankopan poslao je sa župnikom Aleksandrom izaslanstvo svećenika u Svetu zemlju da potvrde istinitost čuda. Kućica je ostala na Trsatu do 10. Prosinca 1294, kada su je anđeli prenjeli u Loretto kraj Ancone (slika ljevo). 1291. Istru, kvarnersko područje i Rijeku opustošila je kuga. Čini se da je upravo tada, na rimskim temeljima u srcu Staroga grada, podignuta zavjetna crkva posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu.

1296. Prema tradiciji započinje osobita pobožnost, kult čudotvornoga Raspela sv. Vida u Rijeci. 1315. Hugon II. Devinski, gospodar grada, osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Sv. Jeronima (slika desno). F. Hauptmann piše kasnije u svome povjesničarskom radu: „Makar je samostan augustinaca sa crkvom sv. Jeronima (kasniji municipij) osnovan, kako se čini, već 1315. godine, ipak se oko njega još u kasnija vremena nalazi dosta nenaseljena teritorija, koji se vuče uz brijeg prema zamku“. 1336. Devinci gube Rijeku od Krčkog kneza Bartola koji je u Istri ratovao protiv patrijarha na strani Mlečana

1362 ili 1367. Papa Urban V. Poklonio Trsatu Ikonu Bogorodice za koju se vjeruje da je čudotvorna. Navodno ju je naslikao sveti Luka (slika ljevo). 1336. - 1365. Rijeke je pod vlašću krčkih knezova, kasnije Frankopana 1365. 1. travnja. Krčki knezovi Stjepan I. i Anž V. vratili su Hugonu VI. Devinskome i njegovoj braći Vilimu i Jurju Rijeku, koja im je bila dana. 1369. Mlečani su u ratu s austrijskim vojvodama, za koje se borio Hugon Devinski, prvi put pljačkali i razarali grad. 1371. Sabrani su i popisani pradavni običaji riječkoga kanoničkog kaptola. 1377. Na kamenom dovratniku ulaza u zvonik (tzv. Kosi toranj) zborne crkve Uznesenja Marijina uklesana datacija arapskim brojkama.

1390. ili 1391 Hugon IV. Devinski umire bez nasljednika, a feudi Rijeke, Kastva, Mošćenica i Veprinca pripali Rambertu Walseeu (Waldsee). Preuzimajući posjed na temelju oporuke djeda po majčinoj strani Hugona VI. Devinskog. Negdje između 1390. i 1405. Rambert Walsee dao je sastaviti popis svih devinskih imanja, posjeda i prava (Urbar Kvarnerskog feuda).
1418. Rambert II Walsee postaje definitivni gospodar Rijeke. Tom je prilikom potvrdio zakladu svog djeda Hugona VI. Augustinskom samostanu u riječkoj “zemlji svetog Vida”
1414. Rambert Walsee ponudio je Veneciji prodaju Rijeke i još nekog kaštela
1429. Rambert Walsee potvrđuje darovnicu koju je njegov djed Hugon VI. Devinski ostavio augustinskome samostanu u Rijeci, za koga veli da je »iznova podigao, izgradio i opremio samostan braće sv. Augustina Pustinjaka u riječkoj zemlji sv. Vida«.
1431. 7. travnja Martin Frankopan poklanja trsatskim Franjevcima područje od Rječine do mora zajedno sa crkvicom Svetog Lovre (datum sa darovnice)
1438. Rijeka je dobila hospital – bolnicu.
1434. Pod Trsatskim brijegom franjevci na lijevoj obali Rječine uređuju vinograd Brajda. Danas se za to područje koristi ime Brajdica    
1440. U gradu je dokumentirana prva drogerija/ljekarna Justa Vidotića
1442. Potpisan ugovor s graditeljskim majstorom Jurjem iz Zadra za podizanje srednjeg broda zborne crkve.
1444. gradsko je vijeće izborilo pravo održavanja tjednog gradskog sajma s oslobođenjem od carine tijekom sedam dana od blagdana sv. Ivana Krstitelja.
1445. prvi se put spominje kapelica svetog Martina u uvali Martinšćici, izgrađena na samoj obali. U to je vrijeme uvala bila puna vinograda uz obalu potopa koji se nekada zvao Javor. Svake godine na dan 11. novembra puk bi silazio u uvali da proslavi sveca i da mu zahvali na dobrom vinu. 1737 kapelica je razrušena, a od tada se sva slavlja i crkvene dužnosti obavljaju u crkvi svete Lucije u Kostreni. Razrušeni je kapelu svetog Martina 1780 kupio riječki građanin Simon Adamić, otac Andrije Ljudevita Adamića.
1445. 16. Prosinca Majstor Juraj iz Zadra sagradio u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina kapelu i kameni oltar.
1446. Riječka je općina darovala zbornoj crkvi srebrnu monstrancu tešku 14 maraka i 6 unči.
1449. U staroj crkvici sv. Vida održano općinsko vijeće.
1453. Na Trsatu se gradi nova crkva sv. Marije i Franjevački samostan. Podignut je na lokalitetu Ravnica uz dopuštenje pape Nikole VI. od 12. srpnja iste godine. Gradnju je financirao Martin Frankopan
1455. u Rijeci se otvara škola na talijanskom jeziku.

1455. Općinsko je vijeće odredilo da svaki stranac primljen u riječko građanstvo mora položiti prisegu vjernosti. 1457. u Rijeci se otvara Kaptolska škola na hrvatskom jeziku sa glagoljskim pismom 1461. Wolfgang Walsee pokušao je, ovaj put posredovanjem krčkoga kneza Ivana, još jednom prodati Rijeku Veneciji. 1465. 1. rujna. Wolfgang Walsee predao Rijeku s Kastvom, Veprincem, Mošćenicama i Gotnikom Fridriku III. Habsburškom kao nasljedno dobro. 1466. Fridrik III. Habsburški preuzeo je grad Rijeku kao svoje kućno dobro. 1468. Franjevci iz Bosne preuzimaju Trsatsko svetište (slika desno) 1470. Prvi prodor Turaka preko Bakra, Grobnika, Klane sve do rijeke Soče. 1471. Rijeka pripada Austriji i postaje dio Austrijske Krajine

1485. vojska cara Friedricha III. Habsburškog, ratujući sa Matijom Korvinom, ugarsko – hrvatskim kraljem, osvaja Trsat, te je i Gospoštija trsatska postala nasljedno dobro dinastije Habsburg, Kapetansku službu u tom gradu od sada obavljaju riječki podkapetani, odnosno kapetani
1508. 26 Svibnja  - 2 Listopada 1509 U ratu između cara Maksimilijana I, koji je te iste godine podigao riječki i tršćanski stendarac, i Mletačke Republike venecijanska vojska pod zapovjedništvom admirala Contarinija zauzela Rijeku 27. svibnja. Trsat je u to doba ponovno u vlasništu Bernardina Frankopana. 1509. U lipnju senjski kapetan Andrija Bot oslobađa Rijeku od Venecijanaca, ali je 8. listopada mletačka flota ponovno zaposjela, popalila i razrušila grad. Tom prigodom opljačkane su i crkvene riznice Mlećani pod Duždom Girolamom Contarinijem okupiraju Rijeku. Trsat je u to doba ponovno u vlasništu Bernardina Frankopana.
1509. U lipnju senjski kapetan Andrija Bot oslobađa Rijeku od Venecijanaca, ali je 8. listopada mletačka flota pod zapovjednikom Trevisanom ponovno zaposjela, popalila i razrušila grad. Tom prigodom opljačkane su i crkvene riznice.
1511. velika poplava uništava dio Rijeke uz Rječinu
1515. 2. Siječnja Reskriptom cara Maksimilijana I. upućenom riječkome općinskome vijeću gradu je priznato pravo nošenja titule „citta fedelissima“.
1516. provodi se velika rekonstrukcija Zborne crkve Marijina Uznesenja koja je bila uništena nakon pohoda Mlećana. Tada je postavljena i velika prozorska ruža
 1525. gradsko vijeće je poslalo vikara Goffreda Confalonierija u Trst da prouči njihove gradske statute i da ih iskoristi za sastavljanje Riječkog gradskog statuta.
1527. 1. Sječnja Habzburzi postaju Hrvatsko-Ugarski Kraljevi
1527. Turci zaposjeli trsatski kaštel i u nj smjestili tisuću zarobljenika.
1530. 23 Srpnja Car Ferdinand I. Rijeku proglašava “Magnifica comunitas terrae Fluminis Sancti Viti”, Predivna zemlja Fluminis Sancti Viti

Riječki municipalni statut iz 1530

1530. 29. Srpnja, kralj Ferdinand I. odobrava gradski statut (slika ljevo). Statut počimlje propisima o gradskoj općini i njenim organima, što čini prvu knjigu. Druga knjiga sadrži propise o sudovanjima u gradskim parnicama, treca knjiga u kaznenim, dok četvrta knjiga donosi propise koji bi se mogli nazvati redarstvenim 1530. (?) Car Ferdinand I. potvrdio je prvi Riječki statut. Djelomični prijevod iz statuta: «Naredjeno je i odredjeno, da velmožni g. kapetan izabran od kralja Ferdinanda, nadvojvode Austrije, našega premilostivog gospodara, ima doći na područje grada Rijeke radi vršenja svoje službe, te ga imaju sa svim počastima dočekati činovnici i stanovnici spomenutoga grada Rijeke. I prilikom samog ulaska ima u slavu i čast svemogućega Boga i njegove preslavne majke Djevice Marije i časnih svetaca i mučenika Vida, Modesta i Krescencija obići crkvu Sv. Marije, zatim crkvu Sv. Vida, zaštitnika spomenutoga grada, te u navedenoj crkvi Sv. Vida u nazočnosti naroda zakleti se na ruke g. Sudaca i vijećnika grada Rijeke kao zastupnika čitave općine, da će u granicama svojih mogućnosti, kako je obećao kraljevskom veličanstvu i samog prejasnog vladara sve statutem, naredbe i prava, i da će pravosudne, milosti, povlastice i počasti rečenoga grada unapredjivati, i da če svakome pravedno suditi bez izuzetaka s obzirom na osobu, te da neće nikome činiti nepravde niti sprečavati suđenje… Naređeno je i odredjeno, da se na dan Sv. Martina u mjesecu studenom obavi izbor g. Sudaca grada Rijeke i da na prvome mjestu velmožni g. kapetan, koji u to doba bude, ima izabrati po svojoj volji za suca jednog iz vijeća dvadesetpetorice (i onaj), koji bude od spomenutoga g. kapetana izabran, neka jest i neka bude smatran potvrdjenim od velikog vijeća. A zatim neka veliko vijeće ceduljama i glasovnicama izabere drugog suca… Još hoćemo i određujemo, da služba spomenutih činovnika, tj. sudaca, četvorice kapetana gradskih kotara i općinskog procjenitalja, ima trajati samo 6 mjeseci, koji se imaju računati od dana njihova izbora i nastupa službe, a služba računovona ili gradskih komornika i satnika ima trajati samo jednu godinu. I suci imaju kao svoju običajnu plaću od gradskog satnika i komornika dobivati po 25 libara malih svaki pojedini od njih. Jednako tako određujemo, da se za gradsku službu ne mogu izabrati oni, koji imaju (u zakupu?) daće ili dio gradskih daća ili koji su u to doba gradski dužnosnici, ako odmah, i to prihvate...

Šimun Kožičić Benja odlazi u Rijeku, gdje 1530–1531. godine osniva glagoljsku tiskaru

1530.-1531. U Rijeci djeluje glagoljska tiskara koju je osnovao modruški biskup Šimun Kožičić Benja (slika ljevo) koji bježeći pred Turcima dolazi u grad. Tijekom dvije godine u njoj je tiskano pet knjiga na glagoljici i hrvatskom jeziku. Tiskara je donesena iz Venecije 1531. Rijeka konačno dobiva i prvi pisani Statut

1531. Kliški kapetan Petar Kružić (slika desno) dao je sagraditi kapelu u čast Svetog Nikole kao zahvalu Gospi Trsatskoj za vojne uspjehe na Duvanjskom polju. Tom prilikom sagradio je i prvi dio Trsatskih stuba, a u crkvi Gospe Trsatske dogradio je kapelu sv. Petra. 1532. Augustinski samostan prodaje kuću nekadašnjeg riječkog kapetana Baltazara de Dura Općini i ona se adaptira u Gradsku vijećnicu. 1537. 12 Ožujka stradao je Petar Kružić braneći Klis pred naletom Muratbega. Kako mu je glava bila odrubljena, otkupila ju je njegova sestra Jelena te ju sahranila u Trsatskoj crkvi 1564. Nakon smrti cara Ferdinanda I. austrijske su nasljedne zemlje podijeljene između njegovih sinova Maksimiljana, Ferdinanda i Karla. Nadvojvoda Karlo zadužen je za tzv. Unutarnju Austriju sa sjedištem u Grazu, kojoj je pripala i Rijeka. 1567. Nadvojvoda Karlo u Rijeci rukovodi organizacijom obrane Primorja od turske najezde. 1572. na trgu ispred Zborne Crkve Marijina Uznesena nalazila se bolnica Svetog duha (Ospedale dello Spirito Santo) 1573. Nadvojvoda Karlo poklanja riječkoj bolnici crkvu sv. Marije na Škurinjama zajedno s pripadajućim zemljištem.

1579. napravljen prvi i najstariji poznati nacrt Rijeke. Djelo je Ivana Klobučarića, a čuva se u bečkom Ratnom Arhivu. (Slike gore)

1592. Prvi put se spominje Velika Utvrda (Fortezza Maggiore) (na slici ljevo pod brojem 1), i Bastion svetog Jeronima 1594. Općinsko vijeće donosi odluku da se Venecijanci kao neprijatelji zemlje ne mogu primati među riječko građanstvo. 1595. Riječka općina preuzima upravu i skrb nad lukom zajedno s glavnim prihodima. 1595. Turci provalili na Grobničko polje, Rijeka je direktno ugrožena 1599. Velika epidemija kuge. Prvi slučaj bolesti pojavio se u tvornici kože 15. lipnja. Kuga je u Rijeci trajala od lipnja do rujna, a umrlo je više od tristo osoba (osmina stanovništva). Kao zavjet sagrađena je crkva sv. Roka tik do zborne crkve. Iste godine Mlečani su tijekom triju mjeseci držali Rijeku u pomorskoj blokadi. Rijeka tada ima preko 2000 građana. Sve do 1918, svakog 5. Kolovoza održavana je velika procesija 1605. Franco Bunetti osigurava svotu od 500 talira za osiguranje gradnje ženskog samostana 1607. došlo je do sveobuhvatne obnove gradskih zidina i Kaštela

1609. Car ferdinand kupio zemljište za gradnju Kapucinskog samostana
1609. Riječki kapetan Stefano della Rovere dopušta trgovinu s uskocima.
1613. 16. Lipnja Pulski biskup Claudio Sozomeno dolazi u Rijeku iposvećuje Kapucinsku crkvu čija je izgradnja trajala 3 godine
1615. 13. lipnja. Biskup Claudio Sozomeno posvetio oltar u crkvici Sv. Tri Kralja, koju je podigao Gašpar Knežić, osnivač samostana benediktinki
1618. U sali riječkog Kaštela potpisan mir između cara i Venecije, kojim je uvjetovano preseljenje Uskoka u unutrašnjost.

Nacrt crkve Svetog Roka i samostan Benediktinki u Starom gradu, srušen 1914

1625. slikar Pietro Telespora de Pomis nacrtao je oltarnu sliku svete Ane Trojne za oltar Trsatske crkve. Povod za sliku bio je smrt prve žene Stefana della Rovere ( Riječki carski Kapetan), Anne, barunice Paar, koja je umrla u Rijeci 24. Kolovoza 1624. 1627. 10 Listopada Na poziv grada stigli u Rijeku isusovci iz Trsta, kojima je Vijeće ustupilo crkvu sv. Roka (slika ljevo), darovalo im jednu kuću, jedan podrum, komad vrta i godišnje dvjesto forinti. 1627. 23.Studenog, Isusovci su inaugurirali gimnaziju u Rijeci, treću u Hrvatskoj, nakon Lepoglave (1503.) i Zagreba (1607.). Nastava je počela 23. studenog a upisano je bilo 150 đaka. Iste godine isusovci su podigli i tri drvena križa na vrhu brijega Goljak, koji se otada naziva Kalvarija. 1628. Kapetan S. della Rovere podigao dvorsku kapelu sv. Stjepana unutar Kaštela. Iste godine carski zastupnik u Rijeci Karlo Wassermann sa suprugom izgradio kapelu sv. Karla na Trsatskim stubama 1629. U Rijeci počinje raditi Isusovačko kazalište, prethodnica profesionalnih kazališta 1629. 5. ožujka, istarski svećenik, trsatski gvardijan i provincijal Franjo Glavinić je nakon katastrofalnog požara koji je progutao Franjevački samostan na Trsatu s bibliotekom i dokumentima o osnivanju samostana. Ostala nedirnuta crkva i crkvena oprema. Poduzima dugotrajnu obnovu cijelog kompleksa koja traje do 1691.

1630. Car Ferdinand II. potvrdio isusovačkoj gimnaziji u Rijeci pravila i beneficije koje su uživala sveučilišta i akademije u ostalim austrijskim nasljednim zemljama
1631. Švicarac fra Serafin Schön slika pale na oltarima sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole sa zagovornicima u crkvi Gospe Trsatske
1632. Na Fiumari podignut je prvi most, koji se radi prolaska brodica mogao podizati. Raniji promet se je odvijao skelom.
1634. 12. siječnja. Grofica Ursula Thonhausen zavještala isusovcima cijelu Kastavsku gospoštiju s Veprincem i Mošćenicama

1636. 13. Veljaće gradska komisija dala pozitivno mišljenje o lokaciji za gradnju isusovačke crkve 1636. Dovršena gradnja isusovačkoga kolegija 1637. Počeli radovi na podizanju crkve sv. Vida (slika desno) na mjestu gdje se nalazila starija istoimena crkvica. 1638. 15. Lipnja, postavljen kamen temeljac za novu crkvu sv. Vida po projektu isusovca Giacoma Briana - to je jedina kružna sakralna građevina na širem području Primorja. Voditelj radova bio je Francesco Olivieri. Projekt je kasnije znatno izmjenjen i crkva je s prekidima građena do 1744. godine. I njeni mramorni oltari doprinose tome da je Rijeka grad s najviše mramornih baroknih oltara na istočnoj obali Jadrana, više od Dubrovnika, Zadra ili Splita. 1639. Nakon požara obnovljena i povećana gradska vrata. 1640. Dovršena gradnja prvog mosta preko Rječine

1640. Na Trsatu dovršen dio Franjevačkoga samostana, u kojem je refektorij za koji fra Serafin Schön dovršava sliku Mistična večera Gospodinova. Riječki barokni slikar Ivan Franjo Gladić naslikao palu na oltaru sv. Petra Predaja ključeva sv. Petru u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina. Trsatski kapetan i član gradskog vijeća Rijeke oporučno ostavio Gospoštiju Mune i golemo bogatstvo za osnivanje samostana benediktinki.
1644. 24. kolovoza. Postavljeni temelji za novu franjevačku crkvu i obnovu u okviru samostana na Trsatu, koju posvećuje senjsko-modruški biskup Mariani. U crkvi podignut mramorni oltar sv. Katarine. Radovi traju do 1651
1644. Dovršena crkva sv. Vida.
1646. 4. travnja Grofica Ursula Thonhausen izdala povelju u Grazu, kojom daruje 30 000 fiorina za gradnju đačkog internata (Seminarium s. Ignatii) u Rijeci. Iste godine započinje i gradnja seminara
1647. namjena Slogin-kule se mijenja i postaje barutana
1656. Dovršena je gradnja samostana benediktinki pored crkve sv. Roka. Osnovana bratovština raspela (Crocefisso) u crkvi sv. Vida (Bratovština od Agonije).
1657. Na temelju oporuke Jerolima Stemberga, nekadašnjega župnika u Jelšanama, položeno je 3000 forinti kao zaklada za osnutak gradske zalagaonice (Monte di Pieta).

1659. 6. lipnja car Leopold I. dodijelio Rijeci grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv”. Dotad je na riječkom grbu bio prikazivan zaštitnik Rijeke sv. Vid kako drži u ruci grad. Povelja je napisana latinskim jezikom na listu pergamenta, u sredini je nacrtan grb, a na dnu je ovješen carski pečat u zaštitnoj drvenoj kutiji. Povelja (slika ljevo) se danas čuva u Riječkom državnom arhivu. Povelja glasi: “Mi,Leopold, Božjom sklonom milošću izabrani Car Rimljana vazda Uzvišen, te Njemačke, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvarske, Slavonije, Kralj, Nadvojvoda Austrije, Vojvoda Burgundije, Štajerske, Koruške, Kranjske i Wurttemberga, Knez Tirola i Gorice, Priznajemo i svjedočimo za Nas i Nasljednike i Sljedbenike Naše. S obzirom da Nam vjerni Suci i Općinstvo Grada Rijeke Svetog Vida ponizno podastrijeli postarali Znak ovaj, Štit očito ovalanobla oblika, u kojem je polju crvenom Orao Carskidvoglavi, krila sa obiju strana raširenih, kljunova takođe otvorenih,jezika crvenih isplaženih, i iznad kojeg je Kruna Carska zlatna, a inače je nebeske boje, traka sa obje strane unatrag razvučenihzlatnim resama urešenih, kićena, uljevo okrenuta i jednako postavljena, dokdesnom nogom na hrpi kamenja, u dnu postavljenoj, ljevom dotičući se ovalna suda, iliti krčaga duguljasta, mrke boje, na kamenju ležećeg i u ljevu stranu štita otvorom okrenuta, i iz uprav posude rijeka što polag kamenja onog hrpe uljevo u velikoj količini istječe, obilato izljevajuči opaža: duguljasta cedulja koljoj su oba kraja zavrnuta unatrag, niže štita poprijeko primetnuta, s natpisom NEPRESUŠAN (INDEFICIJENTER)” 1659. Isusovci napuštaju crkvu Svetog Roka 1660. Rijeka je iskazala počast caru Leopoldu I. pred komesarom grofom Friedrichom Athemsom

1662. Franjo Knežić predao patronat nad crkvicom Sv. Tri Kralja franjevcima
1663. 20. srpnja. Nekoliko benediktinki iz samostana u Rabu i Trstu doputovalo je u Rijeku, a dva dana potom osam riječkih djevojaka ušlo je u novicijat. Svečano ih je 20. srpnja uveo u samostan biskup Ambrogio Pratasini. Na taj način riječki je samostan i službeno počeo djelovati
1668. grad prepušta crkvu Svetog Roka benediktinkama
1675. Na sušačkoj Fratarskoj brajdi otkriven rimski nadgrobni kamen na kojemu se spominje vojnik VIII. kohorte
1676. Isusovci i članovi Bratovštine od Agonije na brdu Vojak podigli su kalvariju nazvanu Salus populi. Dvije godine poslije nastojanjem nadvojvode Josipa podignuta je na Kalvariji kapela Sv. Groba
1670. Sagrađena zgrada isusovačke gimnazije i studija filozofije i teologije.
1676. Bratovština „Agonije“ odlučila na brdu Goljak podignuti tri križa i sedam kapela koje označavaju križni put. Od tog vremena potječe ime Kalvarija
1687. Bratovštini sv. Nikole dodijeljeno je zemljište pored Fiumare i novčana potpora za podizanje brodogradilišta
1689. Tiskana knjiga J. W. Valvasora Dika Vojvodine Kranjske u kojoj je objavio poznatu grafiku Rijeke
1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike
1691. 9. studenoga. Patricijski vijećnik Giovanni Fiorini u gradskome vijeću mačem je nanio smrtonosni ubod pisaru Pietru Paradisu
1694. Novi riječki kapetan barun Ottaviano de Terzi prisegnuo je 8. srpnja na poštivanje općinskoga statuta u novoj crkvi sv. Vida
1695. Obnova i barokizacija zborne crkve Uznesenja Marijina
1696.U gradu djeluju tri ljekarne.

Slika iz knjigeT.G.Jacksona, Dalmatia Quarnero and Istria (Oxford-1887)

1700. Riječki patricij Klaudio de Marburg prvi upozorio znanstvenike na Stara vrata (Arco romano) u Starom gradu (slika ljevo). 1701. Izbija rat za španjolsku baštinu. U Rijeci proglašena ratna kontribucija od jedan posto od ukupne vrijednosti pokretne i nepokretne imovine građana 1702. izgrađena malena utvrda Fortino preko puta vrta kapucinskog samostana. Utvrda srušena da bi se omogučila gradnja trga Zichy (danas Žabica) 1702. Francuske trupe opsjedaju Rijeku. Kada je opsada ozbiljno zaprijetila gradu, riječke su benediktinke potražile utočište u susjednom kaštelu grada Grobnika. Riječki su suci na dan sretnoga oslobođenja od opsade (14. rujna) proglasili u znak zahvalnosti trajan zavjet održavanja svečane službe u crkvi sv. Vida. 1703. Riječki je magistrat o vlastitu trošku podigao malu tvrđavu (fortino) za smještaj topovske baterije na obalnome putu (s morske strane) ispod Kapucinskoga samostana. Tvrđavica je srušena 1872. radi proširivanja tadašnjeg Zichyjeva trga. 1704. Slikar Cristoforo Tasca na stropu refektorija Franjevačkoga samostana na Trsatu izvodi kompoziciju Bezgrešna djevica kojoj se klanjaju sv. Franjo i sv. Antun. 1705. 12. kolovoza. U zbornoj crkvi Uznesenja Marijina održane svečane zadušnice u povodu smrti cara Leopolda I. Kapetan barun Terzi pojavio se u dugoj kabanici, tadašnjem žalobnome znaku. 1705. Cristoforo Tasca na zidovima refektorija franjevačkoga samostana slika Čudesno umnožavanje kruha i kompoziciju Izraelci sabiru manu u pustinji, te portrete franjevačkih svetaca sv. Bernardina, sv. Bonaventure i sv. Petra Alkantara

1706. 3. Veljače, Rijeka dobiva diplomu cara Josipa kojom potvrđuje riječki statut i privilegije
1713. Budući da je u Hrvatskoj izbila zarazna bolest, na mostu preko Rječine na Fiumari podignuta je grabljasta zaštitna rešetka.
1714. Ukrašena luneta nad trijumfalnim lukom crkve Gospe Trsatske, gdje je Cristoforo Tasca naslikao Blagovijest i Čudo prijenosa Svete Kućice iz Nazareta na Trsat, o trošku Ignaca Androche, gospodara Krupe i Kostela.
1715. zbog gradnje Karlove ceste koja je počimljala na Piramidi, obnovljen je most preko Rječine
1715. 8. rujna. Održana velika vjerska svečanost na Trsatu prigodom krunjenja čudotvorne Gospine slike. Grad Rijeka darovao je trsatskoj crkvi svjetiljku vrijednu dvjesto forinti, a vatikanski kaptol šalje dvije zlatne krune da se okrune glave Krista i Marije.
1716. dvorsko namjesništvo u Grazu naređuje sudskome vikarijatu u Rijeci da provede postupak protiv nekolicine ljudi optuženih zbog čarobnjaštva. Zbog toga je u Kastvu četrnaestero ljudi osuđeno na smrt zbog zločina vračanja.
1716. Car Karlo VI. provodi regulaciju cesta koje Monarhiju povezuju s morem. Rijeka proširuje cestu što vodi od Sv. Mateja do Lipe kako bi postala prohodna za kola.

1716. godine dvorsko namjesništvo u Grazu naređuje sudskome vikarijatu u Rijeci da provede postupak protiv nekolicine ljudi optuženih zbog čarobnjaštva. Zbog toga je u Kastvu četrnaestero ljudi osuđeno na smrt zbog zločina vračanja. Dana 28. travnja proglašene su u Rijeci velike svečanosti prigodom rođenja sina Karla VI. 1717. Car Karlo VI. proglasio je 2. lipnja patent o slobodi plovidbe Jadranom, čime je ukinuo stoljetni venecijanski monopol. Patent započimlje riječima: "Mi Karlo VI (...) proglašavamo Našom Carskom Milošću svim vjernim stanovnicima i podložnicima(...) i dajemo im na znanje da, radi promicanja, uređenja i uvečavanja trgovine u Našim Nasljednim Zemljama i to prije svega u Donjoj Austriji i u morskim lukama, da smo smatrali uputnim i korisnim opskrbiti svim važnim sredstvima, te prihvatiti i podupirati one, koji bi izrazili želju nastaniti se ondje, i priznati im među svim drugim sredstvima sigurnu i slobodnu plovidbu Jadranom (...). U ovoj posljednjoj formulaciji o slobodi plovidbe sadržana je suština svih kasnijih carskih regulativa 1717. izgrađen kip i Kapela Svetog Nepomuka (slika ljevo). Kapelu su na ušću Riječine izgradili  riječki isusovci, da bi nakon stradanja u poplavi 1856 bila postavljena na granici izmedju Rijeke i Sušaka, gdje je ostala do kraja ll svjetskog rata. Zanimljivo je da je do kraja ll sv. rata bila podjeljena izmedju dvije drzave, 2/3 pripadalo je Jugoslaviji, a 1/3 Italiji. 11.09.1999, Kapela je restaurirana.

Detalj povelje kojom car Karlo VI poziva strance investitore da ulažu u Rijeku i Sušak od 18 03 1719

1719. 18. ožujka, Car Karlo VI. proglasio je Trst i Rijeku slobodnim lukama, što je bitno unaprijedilo razvoj ta dva grada i u Rijeci stvorilo nove okolnosti koje su se odražavale u jakom razvoju pomorstva i trgovine te urbanizaciji grada izvan gradskih zidina. Predložio je da se u Trstu i Rijeci izgrade lazareti.(Slika ljevo) 1720. 12. rujna. Riječko gradsko vijeće prihvatilo je Pragmatičku sankciju Karla VI.

Nacrt izgradnje Lazareta 1720

1722. Lazaret sv. Karla, s prvom zidanom lukom, uspostavljen je na području današnjeg KBC-a u Rijeci kao prihvatilište za brodove iz rizičnih luka (slika ljevo). Prva karantena u europskom pomorstvu bila je uvedena u Dubrovniku još 1377. godine. 1725. Preuređen pomični most na Rječini, ispod kojega su lađe mogle ploviti sve do Školjića. 1725. Dovršen kompleks lazareta. 1725. Carski zapovjednik u Brinju Franjo Gabrijel Aichelburg podigao kapelu sv. Ignacija Loyole na Trsatskim stubama i dao sagraditi gornji dio stuba.

1725. inženjer Antun Matia Weiss predložio trasu i nacrt Karolinine ceste (slika ljevo). 1726. Isusovci u Rijeci otvaraju studije filozofije, matematike i teologije 1727. završeni radovi na zvoniku pred Zbornom crkvom Marijina uznesenja. Tom je prilikom zvonik dignut na današnju visinu 1728. Dovršena je Karolinska cesta, koja je povezala Rijeku s Karlovcem kao prva ozbiljnija veza sa zaleđem nakon propasti Rimskog Carstva. Dobila je ime po Karlu VI. 1728. Car Karlo VI. doputovao je u Rijeku 15. rujna. Dva dana poslije u riječkome Kaštelu priređena je velika svečanost u njegovu čast. Potom je kolima nastavio putovanje novom Karolinskom cestom od Rijeke, preko Drage, Sv. Kuzma, Piketa i Ravne Gore do Karlovca. 1728. Osnovan je teološki fakultet koji je djelovao do 1778. godine. 1730. 22.ožujka U Rijeci je otvoren državni poštanski ured Austrijskog Carstva 1730. Riječanin Antonio de Benzoni postavljen za senjsko-modruškoga biskupa 1736. Rijeka je za potrebe rata austrijskoj državi darovala četiri tisuće forinti. U isto su vrijeme Bakrani i Riječani pod zastavom Dubrovačke Republike trgovali solju između Napulja i Trsta 1739. Kada je rat sa Turcima postao neizbježan, s Malte je u Rijeku doputovalo 350 mornara, odakle su krenuli do Beograda kako bi se priključili dunavskoj floti. Određeno je da s Austrijskog i Hrvatskog primorja treba unovačiti još petsto mornara. 1739. godine zbog opasnosti od epidemije kuge zabranjeni su u Rijeci svi krabuljni plesovi na javnim mjestima 1740. Obnovljen je zakon prema kojem su strancima u Rijeci bila ograničena prava trgovanja na malo koje bijaše povlasticom riječkih građana.

1743. sagrađen zvonik crkve svetog Roka
1747. Uvedena je poštanska kočija koja je povezala grad s Trstom i Bečom.
1748.Carica Marija Terezija osnovala je s ciljem povećanja trgovačkih aktivnosti Primorsku trgovačku provinciju (Provincia Marcantile dell Litoriale), koja je obuhvaćala luke: Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Senj i Karlobag. Trstu i Rijeci ostavlja režim slobodnih luka. Središte upravne jedinice bilo je u Trstu (I.R. Suprema Intendanza Comerciale)
1750. U razdoblju od 28. i 29. studenoga do 17. prosinca zabilježeni su u Rijeci jaki potresi. U znak zahvale za prestanak potresa uvedeno je zavjetno štovanje sv. Filipa Nerija.

1750. Nizozemci su utemeljili Rafineriju šećera (slika desno). Ta firma od 1752. djeluje s centralom u Rijeci, a ubrzo je postala najveća privatna kompanija cijele Habsburške Monarhije. Rafineriju su vodili holandski trgovci i poduzetnici koji su 1. srpnja dobili povlasticu za proizvodnju šećera na 25 godina. Ta je povlastica produžavana tako da je rafinerija radila sve do 1826. Na čelu je bila velika holandska trgovačka kuća Arnold sa sjedištem u Antwerpenu. Zapošljavala je oko 600 ljudi. Na stručnim i najbolje plačenim mjestima bili su stranci iz Holandije i Hamburga. Godine 1768 rafinerija je zapošljavala 704 radnika. Od toga je bilo 49 stranaca (Holandija, Hamburg, Francuska), 316 iz Austrijskih zemalja (Istrani, Kranjci, Primorci, Austrijanci), 339 domćih radnika. Svi upravitelji su bili iz Antwerpena i Anversa u Belgiji. U rafineriji je radilo ukupno 6 majstora (svi odreda stranci), 52 stručna izučena radnika (34 stranca, 18 Hrvata). U Lončariji rafinerije radili su majstori iz hrvatske. U Kotlariji majstori iz Pruske, a radnici iz Hrvatske. Nadničari i kočijaši bili su Hrvati i Slovenci (Kranjci i Korošci). To je bilo izrazito kapitalističko društvo prilagođeno za veliko Austijsko unutrašnje tržište, vođeno od stranaca i u korist stranog kapitala.

Slika riječke Tvornice Šećera i Čokolade, ulje na platnu

1751. Novi potresi manjega intenziteta nastavljaju se sve do svibnja. Carica Marija Terezija udijelila je postradalima u potresu 4000 forinti. Oštećen je zvonik Zborne crkve Marijina Uznesenja
1751. prvi put se spominje pavlinski gostinjac u Rijeci
1752. Popravak Gradskog tornja nakon potresa. Portal izveo kipar A. Michelazzi.
1753. Prva regulacijska osnova izgradnje Rijeke, odobrila ju je carica Marija Terezija.
1753. prvi most na Rječini prema moru zamjenjen pokretnim mostom
1753. U Rijeci utemeljena trgovačka uprava, prvo kao porotni sud, a zatim i kao posebno namjesništvo, podređena tršćanskoj intendanturi.
1754. Potpuno dovršen industrijski kompleks Rafinerije šećera.
1755. Rijeka je dobila prvi poštanski žig : FIVME
1755. donesen novi urbanistički plan za razvoj Novog Grada (Civitas Nova) na području između gradskih zidina i mora

Andrija Ljudevit (Ludovik) Adamić

1755. Sagrađen stabilan most kod Školjića. 1756. Riječki konzul u Dubrovačkoj Republici grof Branković dao je ostavku na svoju službu. Otada se za strane konzularne službenike brinula isključivo austrijska država 1756. Nabavljena nova ura na Gradskome tornju. 1759. Pavlini kupuju vinograd i kuću Sušak kraj crkve Svetog Lovre. 1759. U Trstu, Rijeci, Senju i Karlobagu službeno uvedene bečke mjere i utezi 1764. Prva manufaktura brodskih konopa, zahvaljujući poduzetnosti Nicole Crespija iz Riminija. Iz nje se razvila Riječka tvornica konopa, najdugovječnija gradska firma, propala 1996, poslije više od 230 godina neprekinutog rada. 1764. Radi velikih hladnoća 1763 koje su uništile sav urod maslina, velika nestašica hrane diljem Primorja. Od 1. ožujka do 15. travnja u Rijeci su od upale pluća umrle četrdeset i tri odrasle osobe. Općina je ponovo dopustila da se dvaput tjedno, u vrijeme karnevala, u Palacu održavaju javni i krabuljni plesovi. 1765. Pavlini prodali vinograd i kuću Sušak za 1000 forinti. 1765. Prvo riječko kameno kazalište (izvan gradskih zidina) sazidao je Giuseppe Bon na području današnje zgrade riječke gimnazije. 1766. 26 Studenog rođen je Andrija Ljudevit Adamić (slika ljevo)

Karta Tabula Ducatus Carnioliae Vindorum Marchiae et Histriae, početak 17-tog stoljeća

1769. od ove godine teritorij slobodne luke Rijeka, proglasom Marije Terezije, obuhvaća cijeli grad 1773. Isusovac Franjo Ksaver Orlando, rođeni Riječanin, utemeljio je prvu nautičku školu u Rijeci, koja je djelovala do 1794. godine. On  je još 1753. utemeljio u Trstu prvu javnu pomorsku školu na Jadranu. Njegova predavanja zapisivali su studenti i prema tim rukopisnim udžbenicima desetljećima se održavala nastava nautike u Trstu i Rijeci. 1773. 21. Srpnja Papa Klement XIV. ukinuo je isusovački red. U skladu s time 23. rujna zatvoren je isusovački kolegij u Rijeci. 1774. Carica Marija Terezija izdaje Politički Navigacioni Edikt koji je sadržavao pravne ustanove za brodarstvo, navigaciju i pomorsku trgovinu 1775. 13. Svibnja Car Josip II. posjetio Rijeku. Doplovio je iz Senja i prenoćio u gostionici na Fiumari. Idućega dana bio je na svečanoj službi Božjoj u zbornoj crkvi, a uvečer pogledao kazališnu predstavu. Iz Rijeke je 15. svibnja otputovao put Trsta. 1775. 2. srpnja veliko nevrijeme s tučom gotovo potpuno uništilo ljetinu. 1775. proglasom kralja Josipa II, više se ne zatvaraju gradska vrata i može se ozbiljnije graditi izvan gradskih zidina. Osim toga, zabranjeno je sahranjivanje ljudi u crkvama i oko njih. Dana 13. prosinca carskom zapovijedi uveden običaj da pokojnika treba pokopati 48 sati nakon što je utvrđena smrt. Lokot se i danas čuva u Povjesnom i Pomorskom muzeju

1776. 14 Veljače reskriptom Marije Terezije administracija nad Rijekom i njenim teritorijem prenesena na Mađarsku (Ugarsku)
1776. 21. listopada. Kraljevska uprava iz Trsta preko vijećnika baruna Riccija Rijeku je izručila Kraljevskoj ugarskoj vladi. Dana 11. studenoga održana je prva općinska sjednica pod novim režimom.
1776. Osnovan Riječki gubernij, za prvog guvernera postavljen je grof Josip Mailath de Szekhely. U cijeloj Monarhiji samo su Trst i Rijeka imali taj sustav uprave, koji se održao do 1918. godine. U Rijeci je funkcija guvernera bili rezervirana za pripadnike najmoćnijeg mađarskog plemstva (Mailath, Zichy, Erdödy, Batthyany), ali ju je obnašao i ban Josip Jelačić.

Corpus separatum adnexum

1777. Osnovana prva ženska škola pri samostanu benediktinki. Carica Marija Terezija osigurala je za nju dotaciju od 400 fiorina, a njezin sin Josip II. još dodatnih 40 fiorina. 1777. godine kroz riječku luku prošlo je čak 3000 jedrenjaka. 1778. U Rijeci je ukinut prastari pučki običaj lova na bikove (caccia del toro), koji se održavao na gradskim ulicama. Ukinut je jer ga se je počelo smatrati opasnim 1779. 23 Travnja, Poveljom carice Marije Terezije osnovan “Corpus separatum adnexum” (slika ljevo). Time Rijeka postaje autonomnim područjem u sastavu zemalja sv. Ugarske Krune. To je u monarhiji bila karakteristika samo Rijeke i Trsta. 1779. Na poticaj tadašnjeg guvernera grofa Josipa Mailatha de Szekhelya je u Rijeci osnovana trgovačka burza (La Borsa Mercantile) i Kazino (Casino) sa sjedištem u kući Anselma Perija. Prema zapisniku sjednice Kapetanskog vjeća održanog 16. studenog 1779 odlučeno je da: „...se uredi Bursa i Casino kao zajenički objekat, odnosno mjesto za sastajanje trgovaca, nakojem bi mogli raspravljati. Casino je mjesto za javnu korist građana, gdje bi časni ljudi, ovdašnji ili stranci, mogli provoditi večernje sate zajedno u zabavi i razgovoru prema običajima trgovaca u talijanskim gradovima. Prije navedeni objekti moraju biti blizu i do njih mora biti lagan pristup. Gubernator utvrđuje zajedno sa kapitanima građansku javnu zgradu koja treba biti u središtu grada.Odlučeno je da će jedna velika dvorana biti namjenjena okupljanju. Uz to bila bi prostorija nazvana Segreteria, namjenjena za arhiv i političko pravno djelovanje. Još bi bile manje prostorije za rad odvjetnika, odnosno za neometano pisanje ugovora. Velika dvorana bila bi zajednočka, danju Burza, a noću Casino. Uz to bi bila i kuhinja“. Obližnja kavana "Grigioni" opskrbljivala ih je sladoledom, hranom i pićem. Sve je bilo osvjetljeno uljanom rasvjetom i voštanicama. Zimi se prostor zagrijavao.

Stara Guvernerova palača. U daljini se vidi kupola Palače Ploech

1779. 24. srpnja Čeh Lovro Karletzky dobiva dozvolu da otvori tiskaru.Tim činom je obnovio tiskarstvo u Rijeci. Ta obiteljska tiskara je djelovala u gradu do 1889. godine. 1779. Biskup Giulio de Benzoni darovao je Rijeci devetsto knjiga iz svoje osobne biblioteke. 1779. Iz Splita doseljava nekoliko židovskih trgovačkih obitelji, nakon čega dolazi do osnivanja židovske samostalne bogoštovne općine s vlastitom bogomoljom i grobljem izvan gradskih zidina 1780. Car Josip II. donio odluku o rušenju riječkih gradskih bedema i kula. 1780. Barun Giuseppe Marotti darovao gradu 1382 sveska svojih knjiga 1780. na mjestu današnjeg Jadranskog trga sagrađena je stara Guvernerova palača po projektu Riječana Antona Gnamba (slika ljevo). Srušena je 1895 godine 1780. zapadno i istočno od gradskog tornja započeta gradnja Korza

1780. Simon Adamić, otac Andrije Ljudevita Adamića počeo restauraciju kapelice svetog Martina u Martinšćici. 1785 kada je kapelica već bila restaurirana i dograđena, proširio se glas da je Simon tokom restauracije našao ogromno blago u temeljima crkve. U ono je vrijeme isto kao i danas, vrijedilo pravilo da se dio nađenog blaga mora predati državi. Vlast je optužila Adamića da je utajio taj dio i uz pomoć 14 svjedoka smjestila ga u zatvor u Crikveničkom kaštelu. Ni dan as niko nije siguran dali su optužbe bile istinite ili lažne, ali obitelj Adamić je i prije i nakon tog događaja bila izuzetno bogata trgovačka obitelj. Nakon 2 mjeseca, Simon je uz pomoć sina Andrije Ljudevita bio oslobođen optužbi i oslobođen. Simon je oprostio sucima na lažnoj optužbi, ali ne i onoj četrnaestorici svjedoka. U sljedećim je godinama dao izraditi 14 kipića-stupova i svaki je stup imao isklesanu glavu po jednog od svjedoka. Smjestio ih je ispred svoje kuće na Fiumari gdje su ostali na sramotu tih ljudi sve do 1883 kada su odstranjeni jer su ometali promet. Kipići su danas smješteni ispred Guvernerove palače.
1781. Uvedena jedinstvena cijena u svim riječkim gostionicama i krčmama: objed s juhom, kuhanom govedinom i povrćem koštao je šest karantana; noćenje, objed i večera jedan fiorin.
1782. U Rijeci otvorena i četvrta ljekarna.
1782. Započeta izgradnja upravne zgrade Rafinerije šećera (Rikard Benčić) po projektu Andrea Menninija iz Trevisa
1784. Gradsko vijeće kupilo je kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane gradskog tornja na Korzu.
1785. Dovršena je “Anina cesta”, koja je povezala Rijeku s Pazinom, preko Učke.

1785. Antun Gnamb objavljuje svoj “Plan nove rijeke i njezine Rječine” 1785. 16. Kolovoza car je objavio da pravoslavna općina može graditi svoju crkvu u rijeci kada budu osigurali sredstva, s tim da im grad mora pokloniti zemljište 1785. U riječkoj gimnaziji započela nastava na njemačkom jeziku 1786. 20 Ožujka  Rijeka postaje dio Ugarske kao “Ugarsko Primorje” kada je Kralj Josip II ukinuo Severinsku Županije. Primorje se sastojalo od tri kotara, Riječkog, Bakarskog i Vinodolskog, a svime je upravljao guverner 1786. Dovršena je upravna zgrada Rafinerije šećera (Rikard Benčić) po projektu Andrea Menninija iz Trevisa, najmonumentalniji takav objekt iz tog vremena u Hrvatskoj. 1786. U starom gradskom kazalištu izvodila se talijanska opera tijekom jeseni i zime 1786. godine osnovana je u Rijeci najstarija primaljska škola u Hrvatskoj pod vodstvom riječkog kirurga Jakoba Cosminija 1786. Započeta gradnja pravoslavne crkve sv. Nikole (chiesa dei Greci ortodossi) (slika desno) prema nacrtima Ignacija Henkea. U to doba u gradu prebivaju već osamdeset i dvije obitelji pravoslavnih trgovaca. 1786. Car Josip II ukinuo Pavlinski red koji je u Hrvatskoj djelovao od 1244 1787. U Rijeci je postojalo šest kavana. Prva kavana u Zagrebu otvorila je svoja vrata tek 1820 godine. Velikom broju kavana pogodovala je blizina Trsta, koji je stoljećima najveća europska luka za uvoz i prženje kave 1788. carskom je uredbom raspušten Augustinski samostan utemeljen još u 14. stoljeću, a dobra su rasprodana 1789. prvi pečat Općine Sušak sa glavom svetog Lovre u sredini 1789. Utemeljena prva glazbena škola u okviru tzv. Normalne škole (Normalschule)

Crkva sv. Nikole (chiesa dei Greci ortodossi)

1789. u proljeće, engleski putopisac Thomas Watkins u svom sedamnaestom pismu poslanom iz Venecije iznosi svoje utiske nakon posjeta Rijeci:
"Rijeka je jedna od rijetkih luka koje pripadaju austijskom caru, koji je, mnogim mudrim povlasticama i zaštitnim mjerama, znatno unaprijedio njen trgovački promet(...). Premda sam već mnogo puta slušao povoljne opise tog grada, uvjeravam Vas da je on znatno premašio moja iščekivanja. Kuće su velike, ulice široke i prepune svijeta raznih narodnosti. Kao cijelina, on ostavlja utisak trgovanja, vrijednosti i bogatstva. (...). "
1790. dovršena izgradnja pravoslavna Crkva Svetog Nikole
1790. 27. svibnja Rijeku je posjetio napuljski kralj Ferdinand IV. Idućega dana pridružio mu se austrijski car Leopold II, nadvojvoda Aleksandar i napuljska kraljica s kćerima Marijom Terezijom i Marijom Karolinom, budućim suprugama nadvojvodâ Franje i Ferdinanda.
1793. Sačinjen je popis riječkih trgovačkih tvrtki i veletrgovaca:
Adamich Simone e Figlio, Bienenfield Adamo, Cavalli direttore della fabrica PotaschCragnez Francesco, Foresti Giovanni Batt. Direttore della fabrica cuoj, Nais Gianbattista e Comp., Orlando Giuseppe direttore della Fabrica cerre, Pisarello Carlo e Figli, Plenario Giuseppe, Santarelli Santo e Comp., Sporer Andrea, Tomasich eredi, Wohinz Michele, Attelievich Fratteli, Buranello Giovenni, Candellari Paolo, Cercich Giacomo, Circovich Cristoforo, Dani antonio, Dani Spiridone, David Giusepe, Luppi Giovanni, Muschler Carlo, Maurizi Demetrio, Manati Carlo, Ostoich Pietro, Poglayen Giovanni, Papich gregorio, Petrovich Trifone, Rainovich Ignazio, Rajovich Teodoro, Rasevich Geremia, Susanni Marco, Summacampagna Saverio, Sacabeti Arsenio, Silenzi Lorenzo, Scarpa Paolo, Vucovich Fratelli, Vucovch e Nicolich, Zitter Giacomo
1794. 1. kolovoza. Uvedena poštanska kočija od Rijeke do Trsta preko Lipe jedanput tjedno.
1796.12. do 19. ožujka u Rijeci proslavljena petstota obljetnica pobožnosti čudotvornoga raspela sv. Vida. Prema suvremenim izvorima okupilo se tada više od šezdeset tisuća ljudi.
1796.U kazalištu se prikazivala drama o francuskoj opsadi Rijeke 1702.

Teatro Comunale Adamich, Srušeno je jer je postalo opasno za korištenje zbog mogućeg požara. Danas je tu Pallazo Modello. Ovo je jedina sačuvana slika

1797. 23. ožujka. Francuzi prvi put okupirali Rijeku. Ubrzo su se, međutim, bili prisiljeni povući. Dana 17. listopada potpisano je primirje u Campoformiju kod Udina. 1798. Započeta gradnja prvog velikog kazališta po projektu građevinskog vojnog inženjera Andrije Ljudevita Adamića (slika ljevo). 1801. prva obnova Gradskog tornja po projektu Riječana Antona Gnamba 1801. Ugarski palatin nadvojvoda Josip 6. kolovoza doputovao u Trst, odakle nastavlja prema Kopru, Poreču, Puli i Pazinu, naposljetku posjetivši Učku i Rijeku. U Ugarsku se vratio preko Senja i Karlovca 1802. Bossuet, biskup Frejusa, francuski prognanik, umro u Rijeci 10. veljače i pokopan u crkvi sv. Vida 1803. Započeta gradnja Lujzinske ceste od Rijeke preko Čavala do Kamenjaka. 1805. 3.Listopada otvoreno je veliko kazalište koje je projektirao i izgradio A. Lj. Adamić pod rukovodstvom Valentina Defranceschija.. S 1600 mjesta bilo je centar društvenog života grada i tada jedno od najvećih u Europi. Bilo je u upotrebi do 1883. i stajalo je na mjestu današnje Gradske knjižnice. U zgradi je bila i prodavaonica kave i kavana Caffe. Zatvoreno je staro Gerliczyjevo kazalište. 1806. 4. listopada. U Adamichevu je kazalištu otvoren gradski kasino. Svaki član kasina godišnje je plaćao 10 forinti članarine. Kasino se je zvao „Casino degli impiegati e dei Commercianti“ i okupljao je gradsku trgovačku elitu i nalazio se na prvom katu kazališta. U istoj zgradi bila je uređena i plesna dvorana koja se davala u najam.

1807. Ponovno je osnovana pomorska škola, koja je djelovala pod isusovcima do 1773.
1808. Općina donjela odluku da se sruši zvonik pred Zbornom crkvom Marijina uznesenja. Rušenje je spriječila francuska okupacija.
1809/1810. Dovršena je “Lujzinska cesta” (započeta 1803.) kao nova veza Rijeke i Karlovca.  Bila je nazivana najljepšom planinskom cestom u Europi. Dobila je ime po Mariji Luisi, kćeri austrijskog cara i drugoj Napoleonovoj ženi.
1809.28. svibnja Francuzi su zaposjeli Rijeku, nametnuvši gradu velike kontribucije u živežu, kožama, platnu i novcu. Bečkim mirom od 14. listopada Rijeka je pripala Napoleonovu carstvu, ušavši u sastav Ilirskih provincija. Zbog izbijanja rata s Francuzima Rijeka unovačila dvadeset i dva pješaka i jednoga konjanika.

Karolina Belinić poznata kao Karolina Riječka

1809. Bečkim mirom od 14. listopada Rijeka je pripala Napoleonovu carstvu, ušavši u sastav Ilirskih provincija 1809. U Rijeci djeluje trideset privatnih manufaktura i tvornica za preradu duhana 1810. započela je s radom Trgovačka komora u Rijeci, pet godina nakon one u Splitu, koja je bila prva u Hrvatskoj. 1810. Maršal Marmont dolazi u Rijeku kao guverner Ilirskih provincija. Rijeka priređuje u njegovu čast ples, na koji su bili pozvani bogatiji građani. Posebnim pozivom upozoravaju se uzvanici da dođu u otvorenim cipelama i svilenim čarapama 1811. 22.08. Rođen je u Rijeci Giovanni Kobler, otac Marco i Majka Teresa rođena Lusser. Otac koji je služio vojsku u našim krajevima, tražio je 1801 godine državljanstvo u Rijeci za sebe i svoje nasljednike 1813. 26. Kolovoza u jutarnjim satima General laval Nugent, sa austrijskom vojskom ulazi u Rijeku i oslobađa je od Francuza. 1813. 3. Srpnja  - 26 Kolovoza Rijeka okupirana od Engleza 1813. 3. Srpnja, Karolina Belinić (slika ljevo) je spriječila uništenje grada, nagovorivši engleskog kapetana Johna Learda da prestane sa bombardiranjem i paljenjem. Riječki je gradonačelnik pobjegao iz grada, a ona je dobila nadimak Karolina Riječka. 1813. 14. Rujna, Francuzi u protunapadu još jednom i posljednji put zauzimaju Rijeku 1813. 15. Rujna Francuzi Rijeku ponovno prepuštaju Nugentovim husarima i to bez borbe 1813. 26 Kolovoza u Rijeku ponovo dolaze Austrijanci

Pogled na Tvornicu papira 1832 sa Kozale

1813. počimlju izlaziti prve riječke novine “Le Notizzie del Giorno”. 1814. 1. veljače. Ponovno je uspostavljena poštanska diližansa za putnike od Rijeke do Trsta. 1814. 23. srpnja Austrijski car objavljuje da su nekadašnje Ilirske provincije ponovno ušle u sastav Austrijske Monarhije. 1814. 30 Svibnja Rijeka i formalno podpada pod Austriju, ali sa manjim ovlastima nego što ih ima Trst 1816. 13. svibnja. Austrijski car Franjo I. na putu iz Trsta u Postojnu posjetio Rijeku. 1818. 24. i 25. travnja. Austrijski car sa suprugom opet posjećuje Rijeku 1821. A. Lj. Adamić je pokrenuo preradu papira na Rječini. Iz te manufakture razvila se u svijetu poznata tvornica Smith&Meynier. Ta se godina smatra godinom osnutka Tvornice papira Rijeka 1821. 9. Svibnja otvorena prva hrvatska Glazbena Škola. Vodili su je Vjenceslav Wenzel i Josip Prohaska 1821. Lj. A. Adamić pokrenuo proizvodnju papira na Rječini (slika ljevo). Tvornicu su kasnije preuzeli Walter Crofton Smith i Charles Meynier. 1822.5 Lipnja civilna administracija Rijeke prebačena pod ovlasti Ugarske

1822. 15. listopada. U Rijeku doputovao kraljevski komesar grof Jozsef Majláth kao predstavnik obnovljene vlasti ugarske krune nad gradom 1823. 1. Lipnja predana na korištenje nova bolnica Sv. Duha i Sirotinjski zavod. U to je vrijeme stara bolnica kraj Crkve Marijina Uznesena postala neadekvatna i riječki jedini civilni doktor Gian Batista Cambieri je otkupio staru tvornicu voska na cesti za Brajdu, preko puta današnjeg pomorskog fakulteta i preuredio je. 1823. Uspješno je pokrenuta proizvodnja papira u novoj tvornici 1824. Crkva Gospe Trsatske dobila sadašnje pročelje i zvonik 1824. Grof Laval Nugent besplatno dobiva od bakarskoga municipija ruševine trsatskog Kaštela. U tome su mu svesrdno pomagali blizak prijatelj A. L. Adamich i tadašnji guverner Ürmeny. 1824. Rođen Giovani de Ciotta, Riječki gradonačelnikod 1872 do 1903 (slika desno). 1825. Grofa Nugenta Rijeka je imenovala „patricijem come liberatore di questi paesi“ te mu dala na dar počasnu sablju sakovanu u Beču za 637 forinti. 1826. Prestala s radom riječka Rafinerija šećera.

1825. postavljena skulptura dvoglavog orla, simbola grada , iznad ulaznih vrata grada. Danas se čuva u Pomorskom i povjesnom muzeju u Rijeci (slika ljevo)

1827. Adamić prodaje mlin Lučice engleskom trgovcu Walteru Craftonu Smithu, sada vlasniku tvornice papira 1828. u šezdeset i prvoj godini umire Adrija Ljudevit Adamić, i za sobom ostavlja devetoro djece i suprugu Elizabetu Barčić 1828. Walter Crafton Smith udružio se s Charlesom Meynierom, trgovcem iz Bavarske i sada su njih dva vlasnici Tvornice Papira Rijeka (slika ljevo) 1829. Novo poduzeće upisano je u sudski registar u Rijeci pod imenom Smith & Meynier. Kupljen je Fourdrinierov stroj za proizvodnju papira; s manufakturne prešlo se na industrijsku proizvodnju

1830. U Žaklju kod Rijeke osnovano poduzeće „Stabilimento commerciale di farine“ s velikim mlinom na vodeni pogon za preradu domaće i uvezene pšenice. Svoj proizvod izvozio je žakaljski mlin u zemlje istočnog Sredozemlja, Englesku, Brazil, južnu Afriku i Indiju. 1832. godine rodio se u Rijeci Ivan pl. Zajc (slika desno)

1833. U Tvornici papira Smith&Meynier započeo je radom prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi. Snaga mu je bila cijelih 18 KS. 1833. Otkupljena zgrada augustinskoga samostana u koji je prebačen Municipij za svotu od 14700 fiorina. 1935. Na Prvoj industrijskoj izložbi u Beču riječka Tvornica papira dobila je srebrnu medalju za kvalitetu proizvoda (slika desno) 1836. Velika epidemija kolere u Rijeci. 1833. Između Piramide i Martinšćice izgrađena Dorotejska cesta, nazvana po Mariji Dorothei, supruzi nadvojvode Josipa. Puštena je u promet 2. lipnja zajedno s kompleksom novoga lazareta u Martinšćici.

Srebrna medalja za kvalitetu proizvoda

1835. Gradski protofizik Giovanni Battista Cambieri oporučno ostavlja Bolnici Sv. Duha sav svoj imetak od 28 000 fiorina
1835. 14.ožujka objavljena je Horvatska domovina, pjesma preporodnog pjesnika Antuna Mihanovića koji je pjesmu napisao u Rijeci. Poznatija je kao Lijepa naša domovino-hrvatska himna
1836. Velika epidemija kolere (morbo asiatico) u Rijeci
1837. Grof Laval Nugent restaurira srednjovjekovni trsatski kaštel i organizira arheološki muzej, prva muzejska institucija takve vrsti u Hrvatskoj.
1837. 2. rujna. Otvorena prva riječka prosektura kojom rukovodi dr. Girolamo Fabris.
1838. Dr. Girolamo Fabris predložio da se u Rijeci osnuje Dobrotvorni zavod za zaštitu djece siromašnih roditelja.
1838. Gradska bolnica sv. Duha nabavila je električni stroj – macchinu elettricu u svrhu liječenja
1838. Groblje Kozala je otvoreno za javnost, uređeno planovima Luigija de Emilysa (1851.) i Venceslaoa Celligoija (1892. – 1915.), koji je zacrtao centralnu formu tlocrta u obliku potkove
1838. Francuz Eugen Fremont postavljen je za novoga tehničkog upravitelja riječke tvornice Papira, s kojim je tvornica ostvarila svoje najveće uspjehe.
Tvornica je kupila komad zemlje na desnoj obali Rječine
1841. Prvo drveno kupalište na prostoru današnje upravne zgrade Euroherca.
1841. 13. travnja Ustanova Milosrdno dječje prihvatilište (Asilo di carita per infanzia) svečano počelo s radom na inicijativu riječkih gospođa i žene tadašnjega guvernera Ide Kiss de Nemesker. Provizorno je otvorena u kući Benzoni u blizini Sv. Vida
1843. Otvoren “MUSEUM NUGENT” u trsatskom kaštelu, prvi muzej u Hrvatskoj (Narodni muzej u Zagrebu osnovan je 1846). Grof Laval Nugent je uz restauraciju srednjovjekovnog trsatskog kaštela 1837., koja je bila prva takve vrste u Hrvatskoj, na toj lokaciji namjeravao utemeljiti muzej. Tu je trebao biti mauzolej obitelji Nugent te velika umjetnička zbirka koju je Laval namjeravao sakupiti iz obiteljskih izvora te kupovinom frankopanskih umjetnina. S ovom zbirkom na Trsatu Rijeka je mogla postati kulturni centar europskog značaja. Ekonomskim padom obitelji krajem stoljeća zbirka se rasula. Ono što je i ostalo od zbirke u Hrvatskoj, danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu i u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja

Mrtvi kanal je u stvari nekadašnji tok Rječine i nekadašnja riječka luka	1843. Počinju izlaziti dvotjedne novine na talijanskom jeziku „Eco del Litorale ungarico“. Izlazile su do travnja 1846. 1844. Uvedena redovita poštanska diližansa za putnike od Rijeke do Zagreba. Putovanje je trajalo 27 sati 1844. Nedjeljna brodska izletnička pruga: Trst–Piran–Novigrad–Poreč–Rovinj–Pula–Rijeka. 1845. 25. travnja Općina odobrila gradnju Casina patriottica na Korzu (danas zgrada Radija Rijeka). 1845. otvorena tvornica tjestenine u Ponsalu s vlastitim mlinom na parni pogon 1845. Riječka gradska općina otkupila od obitelji Adamich kazališnu zgradu, nazvavši je Gradsko kazalište Rijeka (Teatro civico di Fiume). 1846. Gradsko vijeće donijelo je odluku da umjesto velikih radova na novoj regulaciji toka Rječine sagradi novu luku ispred gradskoga tornja. Sagradio bi se novi gat, koji bi bio zaštićen lukobranom s valobranom (slika ljevo).
1847. 13. svibnja. Otvorena nova zgrada Dječjeg prihvatilišta. 1847. 30. svibnja Počeo je s radom prvi dječji vrtić. 1847. Prema odobrenju Gradskoga vijeća gradi se na Korzu Casino Patriotico (sadašnja zgrada RTV centra Rijeka). 1848. 31. kolovoza. Grad su zaposjele hrvatske trupe pod zapovjedništvom Josipa Bunjevca, podžupana zagrebačke županije i banskoga opunomoćenika. Dana car Franjo Josip I. imenovao je Jelačića riječkim guvernerom. 1848. 27. prosinca, Hrvatski ban Josip jelačić imenovan je proglasom cara Franje Josipa I. guvernerom Rijeke; Rijeka je izravno pripojena Hrvatskoj 1848. započela izgradnja lukobrana 1849. 8. Veljače˙na dužnost stupa prvi privremeni učitelj hrvatskog jezika Frano Kurelac. Bio je imenovan od strane Banskog vijeća sa pokušajem da se ojača hrvatstvo u gradu. 1846. U riječkome kazalištu nastupila proslavljena talijanska glumica Adelaide Ristori (slika desno)		Adelaide Ristori

1850. Formirana je Županija riječka sa sjedištem u Rijeci 1850. U Rijeci je započela radom Tvornica duhana (Tabakera), desetljećima najveća u Habsburškoj Monarhiji. Na vrhuncu je imala oko 2400 zaposlenih, pretežno radnica. Smještena je u zgradi nekadašnje Rafinerije šećera. 1850. Na granici između naselja Andrejšćice i Brajde otkriveni nalazi rimskog groblja 1851. Reorganizirana je Glazbena škola (Civico istituto Filarmonico). Ivan pl. Zajc nešto kasnije preuzima mjesto učitelja za žičana glazbala. 1852. 11. ožujka. U prostorijama Municipija osnovana Trgovačka i industrijska komora (Camera di Commercio e d'Industria). 1852. Riječki planinari organizirali su uspon na Učku, što je nekoliko godina prije osnivanja prvih planinarskih klubova u svijetu: Britisch Alpine Club (1857.) i Der Österreichisches Alpenverein (1862.). 1852. 11. ožujka. U prostorijama Municipija osnovana Trgovačka i industrijska komora (Camera di Commercio e d'Industria). 1852. 10. listopada poplava Rječine uzrokovala katastrofalne štete. Sljedećega dana car Franjo Josip I. prvi put službeno posjetio grad. 1849. Utemeljena “Narodna Čitaonica Riječka”, sa ciljem da promovira hrvatsku kulturu u Rijeci 1849. Počinje djelovati profesor, filolog, preporoditelj i književnik Fran Kurelac (slika ljevo), koji u gradu ostaje sve do 1861

Prvi pogon riječke plinare

1852. izlijevanje Rječine izvan korita i pritom je poplavila pogone Tvornice papira i teško oštetila strojeve 1852. 1. Kolovoza, U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki. Prvi pogon plinare izgrađen je na podrucju Školjica nasuprot zgrade MUP-a (slika ljevo), a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki 1853. Pušten u pogon prvi riječki parni mlin, prvi u Hrvatskoj, potom slijede onaj u Varaždinu(1860.) i Zagrebu(1862.). 1853. U brodogradilištu Karla Katalinića sagrađen je kliper Gutmanstahl, samo tri godine nakon pojave tih najsavršenijih velikih jedrenjaka. 1853. Otvorena privatna pomorsko-trgovačka akademija (Collegio nautico-commerciale privato convento), upravitelj i osnivač bio je grof Vincenzo de Domini.

1853. Utemeljeno poduzeće Ljevaonica metala koje je ubrzo počelo s proizvodnjom parnih kotlova, tadašnjom vrhunskom tehnologijom u brodarstvu. Tu tehnologiju donio je u grad inženjer Robert Whitehead (slika ljevo). 1854. Osnovano dioničko udruženje Stabilimento tecnico, jezgra buduće Tvornice torpeda. 1854. Kraljevskom odlukom Rijeka određena kao mjesto gdje će se izgraditi zgrada Pomorske akademije. 1854. Prokopom novoga korita Rječine nastaje Mrtvi kanal i Delta. 1854. Uvedena je, prvi put u Hrvatskoj, nastava gimnastike u riječkoj gimnaziji, a predavač je bio Fridrich Singer. 1855. 22. svibnja Započela je gradnja Vojno-pomorske akademije. Vremenom je ta institucija postala najznačajnija visokoškolska institucija, koja je djelovala u gradu do 1918. godine. Kamen temeljac je postavio Nadvojvoda Maksimilijan 26. ožujka 1855. Započeo je radom telegraf između Rijeke i Trsta. 1855. Nastao je Mrtvi kanal. Nakon čestih poplava od Rječine, odlučeno je da se njen tok regulira, pa je iskopano novo korito po pravcu koji bira rijeka za vrijeme najvišeg vodostaja. U staro korito, danas Mrtvi Kanal, je pušteno more

1856. otvorena podružnica Austrijske nacionalne banke 1857. U Rijeci i bližoj okolici djeluju 22 brodogradilišta jedrenjaka. 1857. Dana 18. rujna uvedena telegrafska linija između Rijeke i Senja. 1857.Započinju izlaziti novine »L'Eco di Fiume« 1857. Gradi se novi most na Rječini. 1857. 23.Travnja podignuta je Statua-Fontana na nekadasnjem raskrscu Via Lido (danas Riva i Ulica Ivana Zajca) i Via dell Molo (danas Riva Boduli) u cast posjete Cara Franje Josipa Rijeci (slika desno). Projektirao ju je riječki kipar Pietro Stefanutti. Uklonjena je 1874 radi navodnog ometanja razvoja prometa u ulici Via Lido 1857. 4. listopada. Svečano otvorenje Vojno-pomorske akademije, današnje Riječke bolnice. U isto vrijeme uređen je i park oko zgrade

1858. U Rijeci izlazi Neven, tada jedini književni časopis u Hrvatskoj (naslovnica prvog broja na slici ljevo). 1858. Profesor na riječkoj gimnaziji Josef Roman Lorenz organizirao je znanstveno putovanje Kvarnerom, a na brodu su mu pravili društvo zoolozi, algolozi i meteorolozi iz Beča, Wroclawa i Venecije. 1859.1. siječnja. Otvorena u općinskoj zgradi Gradska štedionica (Cassa comunale di risparmio) 1859. nabavljena je prva hidraulična pumpa za gašenje požara. Magistrat kupuje novu pumpu za gašenje požara od tvornice strojeva Wilhelma Knausta iz Beča. 1859. sagrađen prvi moderni svjetionik na riječkom gatu. 1867 je moderniziran i poboljšan 1860. Počinje izlaziti dnevnik Gazzetta di Fiume u Rezzinoj tiskari

1860. Umro Walter Crafton Smith, suvlasnik riječke Tvornice Papira
1861. sedam grobnica obitelji Nugent na groblju Kozala srušeno je bez ikakvog objašnjenja vlasti.
1863. Emidio Mohović uveo je prve tipografske i litografske strojeve za brzotisak, prve u Hrvatskoj. Jedna od prvih objavljenih knjiga na tim strojevima je pionirsko djelo na području ekologije mora Kvarnera Josefa Romana Lorenza “ Physicalische Verhältnisse und Verteilung der Organismen im Quarnerischen Golfe”

	1863. 23. siječnja donesena je odluka o utemeljenju Gradskog vatrogasnog zbora s 23 vatrogasca. Sjedište je bilo u prizemlju Adamićevog kazališta, jer su kazališta, zbog plinske rasvjete, često bila ugrožena požarima. Prvi hrvatski vatrogasni zbor utemeljen je u Varaždinu 1864. godine. 1865. 12. travnja. Riječki brodovlasnici utemeljuju Društvo za pomorsko osiguranje (Mutua). 1860. Počinje izlaziti dnevnik Gazzetta di Fiume u Rezzinoj tiskari (slika ljevo)
	1862.Tiskara Ercola Rezze prelazi u ruke njegova tajnika Carla Hubera i Emidija Mohovicha, pa oni osnivaju Riječki tipo-litografski zavod. Dvije godine poslije Mohovich postaje samostalni vlasnik tvrtke. 1865. Počinju izlaziti novine »Giornale di Fiume« u tiskari E. Mohovicha (naslovnica prvog broja na slici ljevo).
	1866. U Rijeci je izumljen i proizveden prvi torpedo na svijetu. Idejni začetnik projekta bio je Ivan (Giovanni) Luppis, a izumitelj je bio Robert Whitehead. 20. prosinca u riječkom brodogradilištu braće Schiavon inž. Robert Whitehead vrši pokusno lansiranje prototipa torpeda (prva serija testova sa nezadovoljavajućim rezultatima) sa broda ″Gemse″, čime postaje prvi torpedni brod na svijetu, a tvornica torpedo prva svjetska tvornica torpeda, s godišnjom proizvodnjom od 800 primjeraka. Riječka torpeda naručuju Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka, Švedska, Japan, Argentina, Rusija…(Slika ljevo)

1867. Na krunidbi cara Franje Josipa I. za kralja Ugarske iz cijele Hrvatske došla je samo delegacija Rijeke, koja je donijela grumen zemlje iskopan ispod Gradskog tornja
1867. Tvornica papira kupuje na Svjetskoj izložbi u Parizu najsuvremeniji stroj za proizvodnju papira
1867. 1.Travnja u Rijeku dolazi Mađar Eduard Cseh de Szent-Katolna koji kao kraljevski komesar preuzima upravu nad gradom i županijom, kako bi preuzeo vlast u Rijeci u ime Mađarskih vlasti. Riječani su ga dočekali sa Mađarskim zastavama.
1867. 21 Prosinca stvorena je Ugarsko-hrvatska nagodba. Hrvarski sabor je nije prihvatio. U članku 66. je stajalo:
§. 66.
U smislu predidućih paragrafa priznaje se da na teritorijalni opseg kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada:
1. Svekoliki prostor, koj za sada skupa sa gradom Bakrom i njegovim kotarom riečkoj županiji pripada, izuzamši grad Rieku i njegov kotar glede kojih među oba kraljevska odbora nagodba uspjela nije.
2. županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem;
3. županija varaždinska sa gradom Varaždinom;
4. županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom;
5. županija požeška sa gradom Požegom;
6. županija virovitička sa gradom Osiekom;
7. županija sriemska.
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije:
1. Lička:
2. Otočka.
3. Ogulinska.
4. Slunjska.
5. Banovačka prva.
6. Banovačka druga.
7. Varaždinsko-Križevačka.
8: Varaždinsko-Gjurgjevačka.
9: Gradiškanska.
10. Brodska.
11. Petrovaradinska.
Napokon:
Sadašnja Dalmacija.

1868. 21.Rujna Hrvatski je sabor napokon prihvatio Hrvatsko – Ugarsku nagodbu (Slika ljevo). Prema nagodbi, Rijeka je kao corpus separatum (izdvojeno tijelo) došla izravno pod upravu mađarske krune, što je izvedeno mjenjanjem članka 66., tzv. Riječke krpice, na već postojeći ugovor, potvrđen od strane cara Franje Josipa I. novi Članak 66. zaljepljen je preko prijašnjeg teksta i zato je nazvan Riječka Krpica. Novi paragraf 66. zaljepljen preko ranijeg teksta je glasio: §. 66. U smislu prijašnjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriju kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajući: 1. Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarski pada županiji riečkoj, s izuzećem grada i kotara riečkoga, koji grad, luka i kotar sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus) i glede kojega kao taktova, posebne autonomije i na nju protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošaja uredjenja, imat će se putem odborskih razprava izmedju sabora kraljevine Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje postići. 2. županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem; 3. županija varaždinska sa gradom Varaždinom; 4. županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom; 5. županija požeška sa gradom Požegom; 6. županija virovitička sa gradom Osiekom; 7. županija sriemska. Nadalje sliedeće krajiške pukovnije: 1. Lička: 2. Otočka. 3. Ogulinska. 4. Slunjska. 5. Banovačka prva. 6. Banovačka druga. 7. Varaždinsko-Križevačka. 8: Varaždinsko-Gjurgjevačka. 9: Gradiškanska. 10. Brodska. 11. Petrovaradinska. Napokon: Sadašnja Dalmacija.

1868. počimlju veliki zahvati na riječkoj luci. Glavni projektant bio je Francuz Hilarion Pascal, projektant luka Marseillea i Trsta. Graditelj je bio inženjer Antal Hajnal, voditelj poduhvata od 1868 do 1877. godine. Mađari pokušavaju riječku luku suprostaviti austrijskoj luci Trst. Izvedba radova prepuštena poduzeću Sivel & Comp iz Marseja. Kamenje za 1000 metara lukobrana dovoženo iz Martinšćice Preluka i Kantride (slika ljevo). 1868. Na inicijativu Municipija, uz suradnju Trgovačke komore, započinju pripreme za organizaciju Riječke industrijske izložbe 1869. Krajem te godine engleska vlada zainteresirana za novo oružje poziva Whiteheda na testiranje u englesku na jezero Sherness

1870. Hrvatski sabor 20. srpnja prihvatio upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, a 10. kolovoza svečano ustoličen grof Jozsef Zichy kao novi guverner Rijeke i Ugarsko-hrvatskoga primorja 1870.Rijeka je pripojena Mađarskoj i obnovljen je gubernij. a 10. kolovoza svečano ustoličen grof Jozsef Zichy kao novi guverner Rijeke i Ugarsko-hrvatskoga primorja. 1870. staro Adamićevo kazalište dobilo je aparat za električno svjetlo 1870. Whiteheadov torpedo dostiže domet od 700 metara i brzinu od 7 čvorova (Slika ljevo) 1871.Uspostavljena je redovita brodska linija Rijeka-Volosko-Ika-Lovran

1871. 23. Veljače Englezi otkupljuju pravo na korištenje i razvoj torpeda. Isto su učinili i Francuska (1872.), Italija i Njemačka (1873.), Danska, Švedska i Norveška (1875.), Rusija(1876.), Turska Portugal, Argentina, Belgija, Čile i Grčka (1877.). 1872. u Riječkoj tehničkoj tvornici (Stabilimento tecnico fiumano) Sagrađen je Hrvat, prvi parobrod željezne konstrukcije s riječkih navoza. Brod je napravljen prema nacrtu riječkoga inženjera Otta Schlicka (slika ljevo). 1872. Početkom godine Royal Laboratory of Wolwich ugrađuje dva propelera s obrnutim smjerom rotacije (duo-prop), a inovaciju primjenjuje i Whitehead. 1872. Utemeljena Riječka banka (Banca Fiumana) s pola milijuna forinti temeljne i uplaćene glavnice. 1872. Gradnja Gradske plinare prema nacrtima Ignazija Rossija.

1872. Giovanni Ciotta izabran za gradonačelnika.
1873. 24. lipnja Rijeka je spojena željezničkom prugom sa Svetim Petrom (Pivkom), a s Karlovcem 25. Prosinca. Inače, u Habsburškoj Monarhiji sve su pruge smatrane pomoćnima u odnosu na prugu Beč–Trst iz 1857. godine.
1873. je na prostoru užeg centra grada uveden je omnibus kao oblik gradskog prijevoza od željezničke stanice do trga Adamich.
1873. godine satovi na sve četiri strane gradskog tornja na Korzu zamjenjeni su satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj izložbi. Taj je sat i danas u funkciji.
1873. Prva nogometna utakmica između mađarskih željezničara i engleskih tehničara iz Tehničkog poduzeća. Inače, prvu loptu u Zagreb donio je Frane Bučar 1893.godine.
1873. Zbog nedostatka naruđbi, "Stabilimento Technico di Fiume" Bankrotira. Whitehead preuzima tvornicu.
1874. Otvoren Park Mlaka, poznatiji kao Giardino Pubblico. Projektirao ga je dr. Filibert Bazarig prema sugestijama gradonacelnika G. Ciotte na zemljištu koje je tadašnja općina kupila od baruna Jurja Vranyczanyja.
1874. Gradonačelnik Giovanni de Ciotta donosi generalni urbanistički plan. Plan se i danas čuva u arhivu Instituta za Urbanizam u Rijeci.

1874. Osnovana Tvornica torpeda Whitehead & Comp (Fabrica TorpediniWhitehead & Co). Njemačka naručuje 100 torpeda (Na slici desno Hrvat Ivan Lupis) 1874. 01. 1874. u siječnju puštena je u pogon nova Plinara koju je izgradila bečka tvrtka WIENER GASINDUSTRIE GESELSCHAFT. Stara, na Školjiću, smetala je širenju grada a nije imala ni dovoljno kapaciteta, pa je komuna odlučila da se izgradi nova Plinara "daleko van grada" na današnjoj lokaciji (tri kilometra je za ondašnje prilike bilo daleko) uz željezničku prugu koja će omogućiti lakši transport kvalitetnog kamenog ugljena za isplinjavanje. Do 1874. godine Trsat je sa susjednim selima potpadao pod municipij slobodnoga kraljevskog grada Bakra, tada najvećeg hrvatskog grada. Razvrgnućem bakarskoga municipija osnovana je posebna upravna općina Trsat, kojoj su pripali Sušak i Vežica. Sjedište općine bilo je isprva u povijesnoj jezgri na Trsatu, a poslije u Sušaku. 1875. godine otvorena je prva osnovna škola na Sušaku koju su mogli pohađati samo muška djeca. Do tada su djeca morala pohađati školu u Rijeci. 1875. Istupanjem Edgara Craftona Smitha i Waltera Glennie Smitha iz suvlasničke strukture Tvornice papira, Charles Meynier postao je jedinim njezinim vlasnikom 1876. Srušena crkvica sv. Andrije. U temeljima pronađene ljudske kosti i komad mozaičnoga poda iz 6. st 1876. Umire Charles Meynier vlasnik riječke Tvornice Papira. Naslijedio ga je nećak Henry Meynier 1877. Tvornica Torpeda mjenja poziciju kormila i mjenja servomotore za kormila, a sa time znatno poboljšava upravljivost i kontrolu dubine torpeda

Hrvat Ivan Lupis, 27. 08. 1813 – 11. 01. 1875, oficir Austrijske mornarice, rodjen u Rijeci, čovijek koji je došao na ideju o torpedu

Tvornica za preradu i ljuštenje riže (pilatura di riso) i rafinerija na Mlaci

1877. Reorganizirana Gradska glazba. 1878. Restauriran Gradski toranj sa satom na Korzu. 1878. Na Sušaku pokrenuta prva tiskara pod imenom Primorska tiskara. Riječki i primorski Hrvati na Sušaku pokrenuli pravaški list »Sloboda«, koji je poveo žestoku borbu protiv riječkih mađarona. 1879. otvara se prva djevojačka osnovna škola na Sušaku, u kojoj službuje kao prva učiteljica Marija Maurović (udata kasnije za prof. Viraga). Punih je 8 godina ona sama učiteljevala, a godine 1887. dodjelili su joj kolegicu Juliji Trdenić. 1881. Započinje radom Ljuštionica riže (Pilatura di riso) i tvornica škrobi, najveće prehrambeno poduzeće tog vremena u gradu. Prerađivala je na vrhuncu proizvodnje 70 000 tona riže i imala je 400 zaposlenih (slika ljevo) 1881. hrvatska gimnazija premještena u kuću Adamić iz bivše zgradeisusovačkog Kolegija. Tu će ostati do 1896

1881. Nakon što je na Svjetskoj izložbi u Parizu Edison prikazao usavršenu verziju žarulje, u Rijeci su izvedeni prvi pokusi s električnom rasvjetom u luci. 30. kolovoza iste godine zasjala je prva električna svjetlost u Rijeci. Čuveni Károly Zipernowsky, pronalazač transformatora, voditelj odjela elektrotehnike i kasniji direktor tvornice Ganz iz Budimpešte s četiri je svjetiljke osvijetlio Gat Zichy (De Franceschijev gat) i skladišta II i III u riječkoj luci. Ubrzo započinje redovni noćni pretovar robe (slika ljevo). 1881. 1. Srpnja otvoren je paviljon velike tržnice 1881. Svečano otvorena Mađarska državna trgovačka akademija u Rijeci. 1882. Utemeljena je Rafinerija nafte na Mlaki, koja je 1908. godine bila najveća u Europi. 1882. Utemeljeno je brodarsko poduzeće Adria, najveće u istočnom dijelu Monarhije. 1882. Grad je dobio modernu kanalizaciju.

1882. U tvornici Torpedo uvedena je električna rasvjeta u pogonima. 1882. Brajdica je teritorijalno pripadala Hrvatskoj ali je Riječka luka htjela otkupiti taj teren, čak je Hrvatski sabor usvojio prijedlog o prodaji Brajdice za 53.000 forinti Rijeci, ali se je kasnije odustalo od namjeravane prodaje. 1882. U Sušaku pokrenut književni list »Hrvatska vila«, a u Rijeci novine »La Varieta« (slika ljevo). 1883. Osnovan Klub prirodnih znanosti – Naturwissenschaftlichen Club. Peter Salcher ubrzo je održao predavanje “Fotografija brzih pokreta”.

1883. izdana građevinska dozvola za izgradnju riječke rafinerije na predjelu grada Ponsal, jedne od prvih rafinerija nafte u ovom dijelu Europe. Gradnjom je rukovodio Milutin Barač, koji je puštanjem rafinerije u rad postao njezin tehnički direktor i ostao na tom mjestu sve do 1922 1883. Srušeno staro Adamićevo kazalište 1883. Rijecki gradonacelnik Giovanni de Ciotta na nasutom podrucju gdje vec postoji Ribarnica, gradi placu, a na dijelu bliže Riječini počimlje gradnja Riječkog kazališta. Prvo je srušeno staro Adamićevo kazalište koje se je nalazilo na mjestu sadašnje “Palazzo Modello” (Gradska Knjižnica), čiji je stražnji kraj duboko ulazio na Novu Riječku prometnicu Riva (Palazzo Modello na slici ljevo).

1884. Palača Jadran (Palazzo Adria) izgrađena je kao sjedište velike mađarske brodarske kompanije po projektu Vilmosa Freunda, ali su ga u Rijeci modificirali arhitekti Franjo Matijasić i Giacomo Zammattio tijekom izgradnje Venecijanski kipar Sebastiano Bonomi izradio je za veća pročelja po četiri velike skulpture, personifikacije kontinenata (Europa, Amerika, Afrika, Azija) i pomorskih zanimanja (kapetan, pilot, kormilar, strojar) (slika ljevo). 1884. 1. Rujna postavljen kamen temeljac za zgradu Pomorske uprave u Rijeci. 1884. U Rijeku se iz Trsta useljava Giacomo Zammattio da bi upravljao poslovima na izgradnji novog Teatra Comunale. Helmer e Fellner, Bečki arhitekti tog objekta nisu nimalo bili zadovoljni njegovim dolaskom. Giacomo koji je došao sa namjerom da samo završi Teatro, nije ni pomislio da bi u Rijeci mogao i ostati i napraviti svoja najbolja djela.

 

STRANICA 2